„Svi smo mi Zlatko Hasanbegović“

(Velimir Bujanec, Direktno.hr: http://direktno.hr/en/2014/kolumne/37083/Svi-smo-mi-Zlatko-Hasanbegovi%C4%87!.htm)

Kolumna „Bujica riječi“ spomenutog novinara, izašla početkom ove godine, nije primjer članka kojime se hrvatsko novinarstvo može ponositi. Za početak, imamo sukob interesa, koji nije naveden u ovome konkretnom članku. Dokaz za to je zajednička fotografija Bujaneca i Hasanbegovića koja je kružila medijima. Novinar je, kako bi sačuvao profesionalni integritet, trebao spomenuti tu fotografiju i općenito obrazložiti svoj odnos sa ministrom. Autor je također veoma pristran osobi o kojoj piše i u vrijeme dok je pisao članak (24.1.2016.), nije imao nikakvo pokriće ili opravdanje na koje se mogao pozvati prilikom hvalisanja Hasanbegovića sa ciljem njegove što bolje promocije u javnosti. To dokazuju rečenice poput: 

„Ovog frajera nitko neće ucjenjivati! Karamarkov ministar kulture neće klečati pred reketašima. Njega se ne može potkupiti. On ne pripada interesnim lobijima i nije sudjelovao u podjeli (ne)kulturnog plijena. Sa Zlatkom Hasanbegovićem nema dealova ispod stola. Nema one: daj mi za film ili portal, a ja ti vratim dio! I još gore: slijedi revizija, pa DORH, pa noćne more... „

koje su u tom razdoblju bile čista špekulacija. Članak također navodi netočne i uvrjedljive navode. 

„A oni što su doktora dočekali ispred parlamenta, nisu ništa drugo – nego najobičniji politički provokatori i još gore – reketaši. Šačica luzera koji se javnosti godinama predstavljaju kao „nevladine“ udruge i aktivisti „civilnog društva“, zapravo su uhljebi državnog proračuna – „račundžije“ koji koriste hrvatsku nezainteresiranost za tzv. nevladin sektor - pa sisaju s proračunske sise golema sredstva“

ili 

„Račundžije“ bi mogli ostati bez državne sise. I to je jedini razlog zbog kojeg luzeri iz (ne)kulturnog polusvijeta napadaju novog ministra. Vili, Urša, sjetite se burduša kako je vrijeđao poštene i radišne Hercegovce: „Neka nauče pecati ribu!“ Došlo je vrijeme da i vi zabacite udicu... “

Ovim rečenicama, novinar vrijeđa ljude iz kulturnog sektora, samo zato što su odlučili iz svojih razloga prosvjedovati protiv ministra, što je u demokratskoj državi posve legitimna stvar. Međutim, moguće zbog svojeg potencijalnog prijateljstva sa ministrom, Bujanec prikazuje nezadovoljne kulturne djelatnike kao veliki i nepotrebni državni trošak, koji kao da ministra pokušavaju ubiti, a ne prosvjedovati za njegovu smjenu, što je njihov realni cilj. Javnost putem ovoga članka dobiva pogrešne informacije koje nastoje formirati neprijateljski stav prema prosvjednicima. Takvi stavovi pak mogu rezultirati ugroženom sigurnošću ljudi o kojima Bujanec piše. Sredstva koja kulturni djelatnici dobivaju su neznatan dio proračuna. Zato navodi o „Sisanju državne sise“ koja se odnosi na proračun za kulturu, a za koji je izdvojen iznos ispod jedan posto ukupnog državnog proračuna, koji je javno objavljen i svako može vidjeti koliko se tijekom godina ulagalo u ovaj djelatni sektor, padaju u vodu. Ako je to sisa, onda je slikovito, to sisa sedamdesetogodišnje bake. Njegov komentar na civilno društvo je također neispravan. Premda se da raspravljati o tome, obavlja li civilno društvo ispravno svoju ulogu u održanju demokracije i pluralizma, nazivati ih reketašima, terminom za ucjenjivače i otimače, lažno je i neprihvatljivo, čak i kao autorovo mišljenje bez konkretnih dokaza koji u ovome komentaru nisu navedeni. Za rezultat, opet imamo zavaravanje javnosti i poticaj omraženosti, za razliku od onog korektnog dijaloga i tolerancije, kakvu je i sam ministar u svojim izjavama zaželio. S obzirom na sve navedeno, zahtijevamo od urednika portala i gospodina Bujaneca, da se putem novoga članka ispričaju javnosti za ovaj tekst. Također bi samome uredniku predložio da za praćenje ministra Hasanbegovića putem vijesti, komentara i kolumna, nađe nekog drugog novinara, jer prema ovome što sada vidimo, očito je da gospodin Bujanec zbog svojih veza sa ministrom, ne može raditi ovaj zadatak u profesionalnoj novinarskoj domeni.